Porodični psiholog je osmislio zanimljiv eksperiment. Želeo je da testira svoju hipotezu da se moderna deca previše animiraju, te da zbog toga nisu u stanju da se pozabave svojim unutrašnjim stanjem.
Deci od 12 do 18 godina ponuđeno je da dobrovoljno provedu 8 sati sami sa sobom, bez mobilnog telefona, interneta, radija i televizije.
Bilo je dozvoljeno da pišu, čitaju, sviraju muzičke instrumente, bave se ručnim radom, pevaju, hodaju i td.
Autorka ekperimenta, koja je inače porodični psiholog, htela je da testira svoju hipotezu da su nam deca previše animirana, usled čega ne znaju kako da se ponašaju kada ostanu sami.
Prema pravilima ekperimenta, deca su morala da dođu sutradan kod nje i da ispričaju svoje utiske o vremenu provedenom u samoći. Tokom eksperimenta im je bilo dozvoljeno da zapišu svoja osećanja, dok je psiholog mogao da prekine eksperiment ako uoči da je dete napeto, da mu je neprijatno ili da se oseća anksiozno.
Psiholog je verovao da je eksperiment bezbedan i bezopasan, ali niko nije očekivao ovako šokantne rezultate. Od 68 učesnika, samo tri osobe: dve devojčice i jedan dečak, su završili eksperiment.
Sve ovo je nastalo samo dva do tri sata nakon početka eksperimenta. Deset ljudi je zaustavilo eksperiment posle 3 sata ili više, ostali su odustali u prva dva sata.
Devojčica koja je „preživela“ eksperiment do kraja, zapisivala je svoje stanje, a kada je psiholog čitao njene beleške naježio se od neprijatnosti.
*Iz etičkih razloga te beleške nikad nisu objavljenje.
Šta su tinejdžeri radili tokom eksperimenta?
Kada su odustali od eksperimenta, 14 tinejdžera je odmah proverilo društvene mreže, 20 je zvalo prijatelje sa mobilnih telefona, troje je zvalo roditelje, petoro je otišlo kod prijatelja.
Ostali su uključili televizor ili jednostavno gledali nešto na internetu. Pored toga, skoro svi su uključili muziku skoro odmah ili stavili slušalice na uši. Svi strahovi i simptomi su nestali odmah nakon prekida eksperimenta. 63 tinejdžera su retroaktivno prepoznala eksperiment kao koristan i zanimljiv za samospoznaju.Šestoro njih je ponovilo eksperiment i tvrdilo da su posle petog ili šestog puta uspeli da ga izguraju do kraja.Kada su analizirali šta im se dogodilo tokom eksperimenta, 51 osoba je koristila izraze „zavisnost“, „ispostavilo se da ne mogu da živim bez....“, „doza“, „razbijanje“, „sindrom povlačenja“, „ne mogu da živim u tišini“ itd.Svi , bez izuzetka, bili su strašno iznenađeni mislima koje su im pale na pamet tokom eksperimenta ali nisu bili u stanju da ih pažljivo razmotre, zbog pogoršanja svog stanja.
Dečak koji je uspeo da završi eksperiment, vreme je proveo tako što je sklapao model jedrilice. Pravio je pauze za hranu i piće i da se prošeta s psom....Devojčica koja je završila eksperiment, vreme je provela tako što je prvo sortirala a zatim i sadila i presađivala cveće.Niko od njih nije primetio „čudne misli“ ili iskusio negativnu energiju, piše brainum.ru